love, life and biology

Missy Higgins - Where I stood

I don't know what I've done
Or if I like what I've begun
But something told me to run
And honey you know me it's all or none

There were sounds in my head
Little voices whispering
That I should go and this should end
Oh and I found myself listening

'Cos I don't know who I am, who I am without you
All I know is that I should
And I don't know if I could stand another hand upon you
All I know is that I should
'Cos she will love you more than I could
She who dares to stand where I stood

See I thought love was black and white
That it was wrong or it was right
But you ain't leaving without a fight
And I think I am just as torn inside

'Cos I don't know who I am, who I am without you
All I know is that I should
And I don't know if I could stand another hand upon you
All I know is that I should
'Cos she will love you more than I could
She who dares to stand where I stood

And I won't be far from where you are if ever you should call
You meant more to me than anyone I ever loved at all
But you taught me how to trust myself and so I say to you
This is what I have to do

'Cos I don't know who I am, who I am without you
All I know is that I should
And I don't know if I could stand another hand upon you
All I know is that I should
'Cos she will love you more than I could
She who dares to stand where I stood
Oh, she who dares to stand where I stood

Vjerojatno sam to trebala očekivati. Koliko ljudi ostane u dobrim odnosima s bivšim? Premalo, rekla bih.

Prvi put mi je uspjelo. Doduše, tu se povlači pitanje koliko mi je uopće bilo stalo. Prešla sam preko nekih stvari samo tako, kao da se nisu dogodile. Da sam zaista voljela, vjerojatno ne bi tako ispalo. Imala bih svoje živčane ispade (a imala sam ih i previše), ali.. ne bih samo tako odustala.
Bilo je prelako.

Za razliku od ovoga sada..

Kao da je to potpuno neka drugačija ljubav. Kao da je ona prva bila potpuno beznačajna i malena, iako se tada činila neograničenom.
Kao da sam tek sada saznala što znači zaista voljeti. Potpuno se povezati s nekim, osjećati njegovu tugu i bez da ti bilo što kaže. Dijeliti njegovu radost i histeriju kao da se to dogodilo baš tebi. Bezuvjetno pomagati, biti tamo čak i onda kad možda nije potrebno.
Nikada nisam osjetila takvu povezanost. Nema tih riječi kojima bih to dostojno opisala.

Puno puta sam ti pisala o ljubavi, ali kao da nikada nemam dovoljno papira..

Možda sam trebala znati da ništa nije u potpunosti takvo kakvim se čini.
Možda u tvom svijetu sve funkcionira lakše, bez obaveza. Nisam htjela u to vjerovati. Nisam htjela znati da moja najveća ljubav zapravo.. sasvim dobro može živjeti bez mene.
Udaljila si se od mene i mog srca. Ostavila me tako lako. Prelako..

Ja znam što mi govori srce kad je u tvojoj blizini. Način na koji te moje oči ugledaju u mnoštvu ljudi, kako osjetim tvoju prisutnost.
Vjerojatno se nikad neću pomiriti s tim da sam te izgubila.
Meni ćeš uvijek biti posebna osoba. I ponajviše, moja najveća slabost.

Danas je mojoj mami rođendan. Ja sam bila prezauzeta čitanjem jednog bloga, potpuno nesvjesna svog brata koji je, udaljen svega pola metra od mene, grlio mamu i čestitao joj. Sada se majka ljuti na mene. Well, good for me, izgleda da će narednih nekoliko dana biti vrlo napeto

Ali eto, nadahnuta onim što sam pročitala prije ove nesretne situacije, otvaram svoj blog